петак, 4. фебруар 2011.

(312) Forever CardioHealth™ sa CoQ10


         

   (312)  Forever CardioHealth sa CoQ10

Forever CardioHealth ™ sa CoQ10 je posebna formula napravljena da zajedno sa Aloe Vera Gelom obezbedi tri važne hranljive komponente za zdravlje kardiovaskularnog sistema. Ona pomaže održavanje zdravog nivo homocisteina, zaliha koenzima Q10  potrebnih za efikasnu funkciju ćelije i obezbeđuje antioksidanse za zdravo srce. Zajedno, ovi sastojci rade na podršci ukupnog zdravlja kardiovaskularnog sistema.
CoQ10 proizvodi ljudski organizam sam i neophodan je za pravilno funkcionisanje i stvaranje energije u ćelijama, uključujući i ćelije srca i krvnih sudova. Sposobnost našeg organizma da sam stvara CoQ10 smanjuje se sa godinama, Forever CardioHealth sa CoQ10 daje dodatnu kolicinu CoQ10 potrebnu vašem telu.
Drugi način kako Forever CardioHealth  pomaže održavanju kardiovaskularnih funkcija je taj što pomaže da se održi zdrav nivo homocisteina u krvi. Kompleks B vitamina u Forever CardioHealth (vitamin B6, B12 i Folna kiselina) pokazao se kao odlična  pomoć u održavanju nivoa homocisteina na zdravom nivou. To zauzvrat daje podršku zdravom funkcionisanju srca i krvnih sudova. Forever CardioHealth takođe sadrži  biljne ekstrakte (semenke grožđa, Kurkuma, Bosuellia i list masline) mnogobrojne studije pokazuju njihovu korisnost na funkcionisanje srca i krvnih sudova. Na sve gore smo dodali za srce zdrave minerale magnezijum i hrom, plus lecitin, poznat po uticaju na krvne sudove i moćne antioksidanse - vitamine C i E. Samo sipajte u staklenu čašu, promešajte sa Aloe Vera Gelom, čajem, vodom…….i pijte - srce će Vam reći hvala!
                                                                                                                              
Pakovanje - jedna kutija sadrži 30 kesica.

Jedna kesica sadrži 3,5 grama praha u kome se nalazi:                                                                                          
Kalorija                                                                                              10
Ukupno ugljikohidrata                                                                       3 g             1% *
Šećer                                                                                                  3 g             †
Vitamin C (kao askorbinska kiselina)                                              30 mg         50%
Vitamin E (kao mešoviti tokoferoli)                                                 15 IU         50%
Vitamin B6 (kao piridoksin hidrohlorid)                                           2 mg           100%
Folna kiselina (kao folna kiselina)                                                    400 mcg    100%
Vitamina B12 (kao cyanocobalamin)                                               25 mcg       417%
Magnezijum (kao magnezijum citrat)                                                5 mg           1%
Hrom (kao hrom hlorid)                                                                  50 mcg      42%
Koenzim Q10                                                                                   80 mg       †
Ekstrakt semenki grožđa                                                                 20 mg         †
Ekstrakt kurkume (Curcuma Longa), u prahu (koren)                      20 mg         †
Bosuellia Ekstrakt (Bosuellia serrata) (smola)                                  20 mg         †
Ekstrakt maslinovog lišća                                                                24 mg         †
Soja lecitin                                                                                      100 mg       †

* Procenat Dnevne vrednosti  na utrošenih 2.000 kalorija
† Dnevne vrednosti nisu određene.          
Ostali sastojci: Fruktoze, Microcrystalline celuloze i silicijum-dioksid, soja
Sadržaj:                                                                                                                          
  • Napravljen da se lako rastvara u Aloe vera gelu
  • Obezbeđuje CoQ10, potreban za osnovne funkcije ćelije
  • Sadrži za zdravlje srca bitne biljne ekstrakte, minerale, lecitin i antioksidantne vitamine 
LITERATURA IZ FLP-a



Gde da nabavim proizvod?





VITAMIN C-antioksidativna zaštita organizma

Za šta se upotrebljava vitamin C?  Vitamin C (askorbinska kiselina) se preporučuje u prevenciji i terapiji skorbuta, kod upale i krvarenja desni. Kod stanja sa povećanom telesnom temperaturom, hroničnih bolesti, infekcija, upale pluća, tuberkuloze, difterije, sinuzitisa povećavaju se potrebe za vitaminom C. Kod opekotina, sporog zarastanja rana i preloma povećan unos vitamina C takođe može biti koristan. Vitamin C je neophodan za formiranje kolagena, važnog proteina koji učestvuje u građi kože, hrskavica, tetiva, ligamenata, krvnih sudova... Zbog svojih antioksidativnih osobina vitamin C se koristi za povećanje otpornosti na infekcije. Vitamin C, E, beta-karoteni, bioflavonoidi i drugi antioksidansi sprečavaju oštećenja ćelija koja nastaju pod dejstvom slobodnih radikala i sprečavaju razvoj bolesti i proces starenja. Vitamin C povećava usvajanje gvožđa, pa se koristi u terapiji anemija zajedno sa preparatima gvožđa i regeneriše vitamin E u organizmu. Askorbinska kiselina se koristi i kao konzervans u prehrambenoj industriji.

U kojim namirnicama se nalazi vitamin C?  Neki odlični izvori vitamina C su paprika, paradajz, kupus, karfiol, narandža, limun, kivi...Vitamin C je osetljiv na svetlost, vazduh i temperaturu, pa se najveći efekat postiže upotrebom svežih, sirovih namirnica. Oko 25 % vitamina C se gubi barenjem ili kuvanjem na pari povrća u toku samo nekoliko minuta. Isti gubitak nastaje i smrzavanjem i odmrzavanjem voća i povrća. Kuvanjem voća i povrća 10-20 minuta gubi se više od polovine vitamina C.

Koje su preporučene dnevne doze?  Vitamin C je rastvorljiv u vodi, i ne čuva se u organizmu. Unosi se ishranom, koristi u organizmu u onoj količini koliko je potrebno, a ostatak se izlučuje iz organizma mokraćom. Ishrana bogata voćem i povrćem omogućava unos dovoljnih količina vitamina C za održavanje zdravlja. Dnevna potrebe organizma za vitaminom C su od 70-150mg. Kod nedostatka vitamina C preporučuje se kod dece od 50mg pa naviše, kod odraslih od 250-1000mg, a kod ozbiljnih opekotina i do 2 g dnevno. Suplementi mogu biti na bazi prirodnog ili sintetskog vitamina C. Vitamin C ima diuretički efekat, povećava izlučivanje tečnosti iz organizma, pa ga treba uzimati sa dosta tečnosti. Kod suplementacije vitamina C preparati sa produženim oslobađanjem obezbeđuju postepeno oslobađanje vitamina C u organizmu i time povećavaju učinak. C vitamin se bolje usvaja u prisustvu flavonoida, a suplementi koji sadrže ovu kombinaciju ustvari imitiraju voće i povrće, i obezbeđuju jače antioksidativno dejstvo. Puferovani C vitamin se koristi kod želudačnih oboljenja sa povećanim lučenjem želudačne kiseline, jer ne utiču dodatno na povećanje kiselosti.

Kada može doći do nedostatka vitamina C?  Pušenje smanjuje nivo vitamina C u organizmu pa pušači imaju povećan rizik za razvoj nedostatka vitamina C. Znaci nedostatka vitamina C uključuju: upalu i krvarenje desni, suvu, grubu kožu, sporo zarastanje rana, krvarenja iz nosa, povećanu sklonost infekcijama.

Kome trebaju povećane količine vitamina C?  Vitamin C kao i drugi antioksidansi (vitamin E, beta-karoteni, flavonoidi...) doprinose očuvanju zdravlja. Brojna istraživanja su pokazala da konzumiranje hrane bogate C vitaminom (voće i povrće) dovodi do smanjenja stope razvoja malignih i kardiovaskularnih oboljenja. Ipak, ovaj efekat ne može se prepisati samo C vitaminu, već je rezultat zajedničkog dejstva antioksidativnih sastojaka voća i povrća. Povećane količine antioksidanasa potrebna su kod nepravilne, jednolične ishrane, kod smanjenog unosa voća i povrća, kod povećane izloženosti zagađenjima (štetna zračenja, hemikalije...).

Da li se može uneti previše vitamina C?  Organizam iskoristi onoliko vitamina C koliko mu treba, a ostalo se izluči preko bubrega, pa osobe sa oboljenjima bubrega pre uzimanja većih količina treba da se konsultuju sa lekarom.


Vitamin E
Vitamin E (alfa tokoferol) igra važnu ulogu u metabolizmu proteina, ugljenih hidrata i masti, kao i u prometu tečnosti. Od velike je pomoći u trenucima malaksalosti, koji slede posle preležanih bolesti, odnosno u fazi oporavka, jer regeneriše ćelije i skraćuje period oslabljenosti organizma.
Vitamin E štiti vitamin A od neželjenih oksidativnih promena u kojima učestvuju brojne nazasićene masne kiseline, pa se na takav način vrši prevencija ateroskleroze. Pod uticajem vitamina E poboljšava se i iskorišćavanje vitamina A. Važno je napomenuti da je organizam sposoban da znatno duže čuva rezerve prirodnog u odnosu na sintetički E vitamini.
Vitamin E blagotvrono utiče na nervni sistem, seksualnu potenciju i podmlađuje strukture kože i kosu čini zdravijom. Odličan je i kao sredstvo za poboljšanje cirkulacije krvi, jer širi krvne sudove, sprečava povećanu sklonost ka međusobnom slepljivanju krvnih pločica, štiti od visokog krvnog pritiska i ubrzava eliminaciju tečnosti. Sprečava nastanak grubih ožiljaka.
Posebno je potrebno istaći ulogu vitamina E kao antioksidanta u zaštiti od delovanja slobodnih radikala. Jedan molekul E-vitamina može da zaštiti 200 molekula nezasićenih masnih kiselina od oštećenja izazvanih delovanjem slobodnih radikala. Ispitivanja sprovedena od strane kardiologa pokazuju da vitamin E, dat tokom, ili neposredno nakon angioznih bolova, može da zaštiti srčani mišić od daljeg oštećenja. Vitamin E, takođe, ubrzava oporavak posle operacija na srcu. Redovno uzimanje ovog vitamina ojačava imuni sistem starijih ljudi, što se odražava na poboljšanje odbrane organizma od infekcija. Koristan je i kod plućnih oboljenja, a može pomoći i kod degenerativnih oboljenja nervnog sistema, jer ublažava neprijatne prateće simptome, kao što su mišićni trzaji. Vitamin E je bitna aktivna komponenta u prevenciji pobačaja.
Obzirom da je vitamin E neophodan za izgradnju mišićne mase, bodi bilderi treba da povećaju unos ovog vitamina, kako bi mogli da postignu adkvatno povećanje mišićne mase. Poboljšava efikasnost rada mišića i usporava nastupanje mišićnog zamora, pa je stoga veoma koristan za sportiste.
Pažnja:  Kod osoba sa povišenim krvnim pritiskom potrebno je dozu vitamina E postepeno povećavati.
Neorganske soli gvožđa modu u potpunosti da smanje dejstvo vitamina E i neorganiskih preparata gvožđa, pa vremenski period između unošenja neorganiskih preparata gvožđa treba da iznosi najmanje 8 sati. Helatno gvožđe može da se uzima zajedno sa E-vitaminom.
Osobe koje piju dosta hlorisane vode imaju veće potrebe za unosom vitamina E.

Vitamin B6

Da bi se zadovoljile dnevne potrebe za ovim važnim nutrijentom, u svakodnevnom jelovniku treba da se nađu soja, lisnato povrće, bademi i dinja. Vitamin B6 -piridoksin je kristalno jedinjenje rastvorljivo u vodi i alkoholima, otporno na fizička i hemijska sredstva, ali ne i na ultraljubičaste zrake i oksidaciju. U organizam se unosi u obliku provitamina, a u jetri prelazi u aktivni oblik, koji učestvuje u metabolizmu aminokiselina, masti i ugljenih hidrata. S obzirom na to da je rastvorljiv u vodi, u organizmu ne postoje zalihe vitamina B6. Njegovo prisustvo neophodno je u organizmu za proizvodnju antitela i čelija crvenih krvnih zrnaca, ali i potpunog apsorbovanja vitamina B12.

Gde ima vitamina B6 ?  Najveći izvori vitamina B6 su pivski kvasac, hleb, žitarice (soja, kukuruz, integralni pirinač, ovas, puna zrna žita, pšenične mekinje i klice), mahunarke, tamnozeleno lisnato povrće, krompir, banane, kikiriki, bademi, orasi, suve šljive, suvo grožđe, dinja, avokado.

Lekovitost: Vitamin B6 reguliše metabolizam proteina u nervnim tkivima, jetri i koži, deluje kao diuretik, učestvuje u stvaranju crvenih krvnih zrnaca, doprinosi prevenciji raznih nervnih i kožnih poremećaja, ublažava noćne grčeve i neke oblike neuritisa, smanjuje mučninu i usporava starenje. Ovaj vitamin je posebno važan za žene u trudnoći jer oblažava mučninu, a takođe olakšava predmestrualne tegobe. Najvažnija uloga ovog vitamina je učešće u razvoju imunološkog sistema.

Nedostatak:  Nedostatak vitamina B6 javlja se usred nepravilne ishrane, kod alkoholičara, u trudnoći i korišćenjem određenih lekova, a ispoljava se u obliku stresa, dermatitisa, grčeva...Manjak ovog vitamina može izazvati anemiju, nervne poremećaje, seboreični dermatitis, umor i nervoza.


Folna kiselina
Kada lekari, istraživači i ostali eksperti navode nutritiente koji dokazano deluju povoljno na zdravlje, folna kiselina (poznata i kao folat ili folacin) je neizbežno na vrhu ili blizu vrha liste. Folna kiselina, kao i vitamin B12, je umešana u proizvodnju crvenih krvnih zrnaca i važna je za proizvodnju energije. Isto tako deluje i sa vitaminom B12 u metabolizmu amino kiselina i sintezi proteina, kao i proizvodnji DNK i RNK. Zbog svoje funkcije koenzima u sintezi DNK i RNK, folna kiselina je fundamentalna za zdravu ćelijsku deobu i njihovo umnožavanje, kao i za razvoj ćelije.
Pošto DNK dozvoljava ćelijama – uključujući i one ljudskog fetusa – da se normalno umnožavaju, adekvatan unos folne kiseline je kritičan za žene koje su u godinama kada mogu da rađaju. Unos folne kiseline pre i za vreme trudnoće pomaže u regulaciji formiranja nervnih ćelija embriona i fetusa, što je vitalno za normalan razvoj. Zahvaljujući ovoj funkciji, unos folne kiseline pomaže u sprečavanju većine nervnih defekta, kao i defekta ruku, nogu i srca nastalih pri rođenju. Studije su takođe pokazale da žene koje unose folnu kiselinu pre i odmah nakon začeća imaju smanjenu verovatnoću da rode dete sa harelips i cleft palates. Sve žene koje jesu ili bi mogle da budu trudne, bi trebalo da uzimaju 400 do 800 mcg folne kiseline da bi smanjile rizik od defekata pri rođenju. (Napomena: neural tube defekti se obično dogode pre nego što žena uopšte sazna da je trudna. Zbog ovog razloga, eksperti strogo preporučuju da svaka žena koja se nalazi u godinama u kojima može da rađa uzima dnevne doze folne kiseline.)
Medicinske ustanove i ustanove javnog zdravstva, kao i vlada SAD-a, u potpunosti priznaju značaj folne kiseline u prevenciji neural tube defekta pri rođenju. 1992. g. američka ustanova javnog zdravstva je izdala savetnik u kojem se kaže "da bi se smanjila frekventnost defekata neural tube i rezultujuća nesposobnost koja nastaje, sve žene koje se nalaze u godinama u kojima bi mogle da rađaju, a sposobne su da rode, bi trebalo da unose 400 mcg folne kiseline dnevno". Sadašnji RDI za žene koje proizvode mleko je dva puta veći od ove doze. Studije su pokazale da dodavanje vitamina B12 u folnu kiselinu rezultuje u prevenciji defekata neural tube.
U cilju dodavanja više folne kiseline u ishranu žena koje se nalaze u godinama u kojima mogu da rađaju, Food and Drug Administration (FDA) je uvela propise počevši od 1. januara 1998,g., u kojima se kaže da svaki obrok obogaćenog proizvoda od žitarica (hleb, brašno, testenina i pirinač) mora da čini 10% dnevnih potreba za folnom kiselinom. FDA takođe dozvoljava da hrana ili dodatak ishrani sa "adekvatnom količinom folata može da smanji rizik žene da rodi dete sa moždanim ili kičmenim defektom."
Doći će vreme kada će FDA prihvatiti zahteve da folna kiselina pomaže u nivoima homocisteina i bolestima srca. Kao i vitamin B12, folna kiselina je potrebna da bi se regulisao nivo homocisteina. Studije su pokazale da je višak homocistena povezan sa dramatičnim povećanjem rizika nastanka bolesti srca. Jedna studija je pokazala da dnevno uzimanje 400 mcg folne kiseline (nivo koji se preporučuje u većini dodataka ishrani) smanjuje nivo homocisteina za otprilike 6 mikromola/L. Autori studije su zaključili da bi se više od 44,000 života godišnje moglo spasiti ako bi samo polovina populacije bila snabdevena dodatkom folne kiseline. Nažalost, istraživanja pokazuju da 88% Amerikanaca dnevno uzimaju manje od 400 mcg.
Epidemiološka istraživanja pokazuju opipljive zdravstvene rezultate u prevenciji srčanih bolesti ako se uzima dovoljna količina folne kiseline. Istraživači pri Harvardskoj školi javnog zdravstva su izdali studiju u kojoj se pokazuje da veća količina unošenja folne kiseline i vitamina B6 štiti žene od nefatalnih srčanih udara i fatalnih koronarnih srčanih bolesti. Studija je uključila više od 80,000 medicinskih sestara koje su ispunjavale upitnike vezano za frekvenciju hrane. Žene, čiji je unos folne kiseline premašivao 545 mcg dnevno, su imale za 33% smanjen rizik od dobijanja srčanog udara, od žena čiji je unos bio ispod 153 mcg dnevno.
Zdravlje srca nije jedina oblast na koju folna kiselina blagotvorno deluje. Istraživanja su pokazala da povećanje unosa folne kiseline značajno smanjuje rizik od pojave tumora debelog creva i rektuma. Niski nivoi folne kiseline su povezani i sa udarima i demencijom. Studija je pokazala da stariji pacijenti sa niskim nivoom folne kiseline imaju veće šanse da pate od depresije i demencije, imaju istoriju gubitka težine, i opisivali su svoje zdravlje kao loše. Slično tome, evropski istraživači su pokazali da su niski nivoi folne kiseline povezani sa povećanim rizikom pojave Alchajmerove bolesti. Zaključili su da je visok nivo homocisteina važan faktor rizika za Alchajmerovu bolest i da rizik može da se smanji tako što će se unositi odgovarajuća količina folne kiseline i vitamina B12.
Iako se folna kiselina nalazi u obogaćenim žitaricama, a i prirodno se nalazi u pasulju, lisnatom zelenom povrću, žutom voću, pšenici i mesu, očigledan je manjak ovog nutritienta. Znaci nedostatka folne kiseline su bolan, crveni jezik, anemija, nesanica, smanjen rast, teško disanje, smetnje u varenju hrane i apatija. Oralna kontracepcija i alkohol mogu da povećaju potrebu za folnom kiselinom. Takođe, antacidi inhibiraju apsorpciju folne kiseline tako da bi ljude koji ih redovno uzimaju trebalo snabdevati s folnom kiselinom.
Za optimalno opšte zdravlje, dnevni unos od 400 to 1200 mcg i za muškarce i za žene. Uprkos predloženoj dozi, nema poznate toksičnosti koju prouzrokouje folna kiselina. Mnogi eksperti smatraju da je folna kiselina potrebna organizmu da iskoristi vitamin B12, i obrnuto. Znači, ova dva nutritienta bi trebalo da se koriste u kombinaciji. Istraživači su takođe istakli da povaćan unos folne kiseline može da zamaaskira nedostatak vitamina B12; još jedan razlog zašto bi B12 trebalo da se dodaje svim dodacima koji sadrže folnu kiselinu.
Literatura:  Shaw, G., et al. "Risks of orofacial clefts in children born to women using multivitamins containing folic acid periconceptionally." The Lancet Aug: 12;346:393-96 (1995); Boushey, C.et. al. "A quantitive assesment of plasma homocysteine as a risk factor for vascular disease." Journal of the American Medical Association Oct. 4;274(13):1049-57 (1995); Rimm, E., et al., "Folate and vitamin B6 from diet and supplements in relation to risk of coronary heart disease among women." Journal of the American Medical Association Feb. 4;279:359-64 (1998); Tseng, M., et al., "Micronutritients and the risk of colorectal andenomas." American Journal of Epidemiology Dec. 1;114(11):1005-14 (1996).

Vitamin B12

Po svojoj hemijskoj strukturi, B12 se ubraja u najsloženije vitamine, a jedini od njih sadrži esencijalne mineralne elemente i kobalt. Rastvorljiv je u vodi, zbog čega se u organizmu ne stvaraju velike zalihe ovog važnog nutritijenta, a osim toga probavni trakt ga ne upija dobro, pa se, da bi organizam mogao da ga iskoristi, mora kombinovati sa kalcijumom. Apsorpciju B12 potpomaže tiroidna žlezda, a neprijatelji ovog vitamina su kiseline i alkalije, voda, sunčeva svetlost, alkohol, estrogen, pilule za spavanje kao i cigarete.

Gde ima vitamina B12? Nutricionisti su dugo bili uvereni da vitamin B12 sasdrže samo namirnice životinjskog porekla (džigerica, jaja, riba), kao i pivski kvasac, Međutim novija naučna istraživanja pokazala su da je i neka hrana biljnog porekla bogata ovim vitaminom, cvekla, pojedine vrste žitarica (naročito njihove klice), susam, lešnik, soja, morske alge...Takođe dobri izvori vitamina B12 jesu i kiseli kupus i sve namirnice koje sadrže mlečnu kiselinu, kao što je povrće iz turšije.

Lekovitost: Vitamin B12 je esencijalna kiselina neophodna za stvaranje, rast i sazrevanje crvenih krvnih zrnaca, kao i za normalno funkcionisanje nervnog sistema. Ovaj vitamin pokazao je inzvaredne rezultate u lečenju raznih nervnih poremećaja, ima dokazano antitumorsko dejstvo, i odličan je izvor energije za telo čoveka, naročito za njegov centralni nervni sistem, jer poboljšava koncentraciju i pamćenje, smanjuje razdražljivost i ravnotežu. Sprečava anemiju, potpomaže rast i povećava apeti kod dece. Kao deo kompleksa B vitamina, B12 može da ublaži tegobe za vreme i neposredno pre menstruacije.

Pšenične klice: Pšenične klice sadrže mnoštvo hranljivih sastojaka, pre svega vitamina B kompleksa. Klice žitarica dokazano smanjuju opasnost od srčanog udara, štite od kancera i ubrzavaju zarastanje rana, a pokazale su lekovitost i u slučaju kancera debelog creva i srčanih oboljenja.

Recept

Proklijala pšenica protiv srčanih obolenja: U dve tegle od 1 l sipati od tri do pet kašika oprane pšenice. U prvu teglu nasuti vode i držati je 24 sata na toplom mestu. Nakon toga prosuti vodu iz prve tegle, ponovo je zatvoriti i ostaviti da stoji. Istovremeno sipati pšenicu u drugu teglu, i ostaviti da stoji 24 sata. Posle toga prosuti, vodu iz druge tegle, poklopiti je i ostaviti žito da odstoji. Do tada je u prvoj tegli pšenica već proklijala, i spremna je za upotrbu, ali je prethodno trba oprati prokuvanom i ohlađenom vodom. Koristeći naizmenično dve tegle, svakog dana ćete imati svežu porciju klica pšenice.


Magnezijum (Mg) protiv grčeva

Šta je magnezijum?  Magnezijum je mineral koji je uključen u preko 300 reakcija u organizmu. Važan je za sve organe, a naročito za pravilan rad srca, mišića, bubrega, izgradnju zuba i kostiju. Primenjuje se kod: srčanih oboljenja, grčeva i slabosti mišića, zatvora, nedostatka magnezijuma, alkoholizma, dijabetesa, kao antacid, kod astme, hroničnog umora, osteoporoze, migrenskih glavobolja, PMS-a...

U kojim namirnicama se nalazi magnezijum?  Namirnice koje sadrže magnezijum su: zeleno povrće, zrna žitarica, orsi, soja, pasulj, kukuruz, meso... Zeleno lisnato povrće (kelj, brokoli, spanać) sadrži hlorofil koji je naročito dobar izvor magnezijuma. Voda je značajan izvor magnezijuma, naročito u predelima gde je voda “teška”, tj. ima povećan sadržaj minerala.

Koje su preporučene dnevne doze?  Namirnice koje sadrže magnezijum su: zeleno povrće, zrna žitarica, orsi, soja, pasulj, kukuruz, meso... Zeleno lisnato povrće (kelj, brokoli, spanać) sadrži hlorofil koji je naročito dobar izvor magnezijuma. Voda je značajan izvor magnezijuma, naročito u predelima gde je voda “teška”, tj. ima povećan sadržaj minerala.

Kome trebaju povećane količine magnezijuma?  Magnezijum se unosi raznovrsnom ishranom, ipak kod povraćanja, proliva usled gubitka tečnosti i minerala može doći do trenutnog nedostatka magnezijuma. Kod nekih oboljenja creva, dijabetesa, pankreatitisa, hipertireoidizma, poremećaja bubrega i upotrebe diuretika može doći do nedostatka magnezijuma. Simptomi nedostatka magnezijuma su: nemir, anksioznost, sindrom nemirnih nogu, poremećaji sna, iritabilnost, muka, povraćanje, nepravilni srčani ritam, konfuzija, mišićni grčevi i slabost...

Da li se može uneti previše magnezijuma?  Kod oštećenja bubrega, usled smanjene sposobnosti izlučivanja može doći do povećanja nivoa magnezijuma u krvi. Znaci predoziranja su: dijareja, žeđ, crvenilo, depresija CNS, gubitak refleksa, letargija, slabost organizma, mučnina, povraćanje...

Sa kojim lekovima istovremeno ne treba uzimati magnezijum?

Magnezijum i kalcijum se takmiče za usvajanje u crevima, pa povećan unos magnezijuma može dovesti do deficita kalcijuma. Magneziju smanjuje usvajanje: tetraciklina, hinolona, bifosfonata, levotiroksina ... Diuretici koji štede kalijum, štede i magnezijum, pa mogu uticati na njegovo povećanje u organizmu, dok diuretici Henlejeve petlje i tiazidni diuretici dovode do gubitka magnezijuma.

Hrom – suplement ili lek

Hrom je esencijalni mikromineral ili mineral u tragovima koji pomaže telu normaliziovati visinu šećera u krvi i podiže nivo poželjnog HDL holesterola.
O hromu kao metalu govorilo se malo sve donedavno, a onda je došlo do iznenađujućih otkrića. Prvo je otkrivena njegova značajna uloga u metabolizmu šećera, a onda je sasvim neočekivano otkriveno da dodavanje hroma bitno poboljšava stanje u nekih oblika depresije. 
  Najviše je ispitan u formi hrom pikolinata, i to kod utjecaja na odnos masnog i mišićnog tkiva.
U eksperimentima na životinjama i ljudima utvrđeno je da ubrzava gubitak masnih naslaga (sala), što za posljedicu ima porast mišićne mase. Dvostruka slijepa proba je kod davanja u dozi od 400 /μg dnevno tokom 3 meseca pokazala znatnu redukciju masnog tkiva i pad telesne težine. Upravo to je razlogom što se koristi u preparatima za redukciju telesne težine. Zapravo, najviše ga koriste sportaši koji imaju probleme s pretjeranom težinom u kojoj dominiraju masne naslage.

Gde ga ima?  Najbolji izvor hroma je pivski kvasac (pekarski ga nema). Ima ga u žitaricama i hrani koja se priprema u posuđu od hromiranog čelika.Također ga ima i u nekim vrstama piva. Ipak ga je najbolje uzimati iz standardnog preparata - hromova pikolinata.


KOENZIM Q10 - CoQ10 - čuvar srčane funkcije

Za šta se upotrebljava koenzim Q10 ?  Koenzim Q10 se još naziva i ubikinon, i prirodno se javlja u organizmu. Ljudski organizam ima sposobnost sinteze koenzima Q10, ali se ona smanjuje posle 30.godine. Kao posledica smanjene produkcije koenzima Q 10 dolazi do smanjenja energetskih procesa u organizmu, što se najpre primeti na srčanom radu.

Upotreba:

·            bolesti srca (oslabljeno srce, aritmije, angina pektoris, infarkt…),
·            u terapiji statinima (lekovi za smanjenje holesterola, jer oni dovode do deficita CoQ10),
·            hipertenzija-povećan krvni pritisak,
·            protiv starenja svih ćelija i tkiva u organizmu.

Kako deluje koenzim Q10?  Utiče na energetske metaboličke procese, na sagorevanje masti, na fleksibilnost ćelijske membrane. Čuven je po svojoj upotrebi kao antioksidans, tj. usporava procese koji dovode do oštećenja i starenja ćelija i tkiva. Sa godinama se proizvodnja koenzima Q10 smanjuje čak do 80%. Ima sinergističko (pojačavajuće dejstvo) sa glutationom i selenom, koji su takođe moćni antioksidansi. Takođe doprinosi regeneraciji vitamina E, jednog od najrasprostranjenijih antioksidanasa.
Srce je mišić koji stalno pumpa, a pacijenti sa oboljenjem srčanog mišića imaju izrazit deficit ovog vitamina. Zbog toga je nakon što je razvijena njegova masovna proizvodnja, od strane japanskih naučnika, koenzim q10 prepisivan kao lek kod srčanih oboljenja u Japanu. Na tržištu je prisutan od 1974. godine, a zato što je to prirodni sastojak oraganizma nije dovodio do neželjenih dejstva, pa važi za siguran lek, bez pratećih neželjenih dejstava. Brojna klinička istraživanja i naučni radovi su potvrdili njegovu efikasnost.
Kada je utvrđeno da statini (lekovi koji deluju na smanjenje stvaranja holesterola u organizmu), dovode do deficita koenzima Q10 u srčanom mišiću, počela je njegova rutinska primena uz terapiju statinima (Cholipam, Hollesta, Simvor, Vasilip, Zocor, Atoris, Sortis, Tulip, Lescol…). 
Koristan je u terapiji postinfarktnog stanja jer obezbeđuje bolje snabdevanje energijom preostalog zdravog dela srčanog mišića.

Šta kažu naučna istraživanja? Neka klinička i potvrđena dejstva koenzima Q10 na srčani mišić su:
-smanjenje rizika za nastanak ateroskleroze, suženja krvnih sudova, - pozitivan uticaj na poremećaje srčanog ritma – aritmije, - jačanje oslabljenog srčanog mišića, povećanje snage srčane kontrakcije,  - smanjenje rizika od razvoja i posledica angine pektoris i infarkta,  - smanjenje rizika kod operacija na srcu (bajpas, srčani zalisci i dr.)
Smanjena koncentracija koenzima Q10 dovodi do slabljenja imunog sistema, malaksalosti, slabosti, akumulacije masnih naslaga.

Kako se uzima koenzim Q10? Koriste se doze od 30mg dnevno, ali u slučaju velike iscrpljenosti srčanog mišića primenjuju se i doze od 100mg dnevno. Pošto je koenzim Q10 prirodni sastojak ljudskog organizma vrlo je bezbedan za upotrebu. U slučaju da u organizmu postoji značajan nedostatak koenzima Q10, odmah po početku uzimanja ispoljavaju se vidljivi pozitivni pomaci, jer se i malo povećanje efikasnosti srčanog mišića lako primeti. Dok u slučaju postojanja manjeg deficita koenzima Q10, vidljivi efekti se ispoljavaju za 3 do 4 meseca. Koenzim Q10 unesen ishranom ne utiče na smanjenje produkcije tog supstrata u organizmu, kao što je slučaj kod holesterola. Dakle unošenjm koenzima Q10 utiče se na povećanje koncentracije ovog nutrienta u krvi, koji se starenjem manje stvara.
Koenzim Q10 je liposolubilan-rastvorljiv u mastima, pa je najbolje iskoristljiv iz uljanih preparata npr. gel kapsule u sojinom ulju.

U kojim slučajevima se ne sme koristiti koenzim Q10?  Nisu poznata takva stanja, jer ga prirodno ima u organizmu.

Koja ne željena dejstva mogu da se jave pri primeni koenzima Q10?  Nisu registrovana neželjena dejstva, jer je prirodni sastojak u organizmu.

Sa kojim lekovima istovremeno ne treba primenjivati koenzim Q10?  Dijabetičari treba da prate nivo šećera dok su na terapiji CoQ10, i da koriguju doze jer Co Q10 dovodi do smanjenja nivoa šećera u krvi. Pacijentima koji koriste statine savetuje se dodatno uzimanje koenzima Q10. Pacijenti koji koriste varfarin treba da proveravaju vrednosti koagulacije krvi.

Napomena:  Co Q10 ne treba prekidati odjednom, jer se mogu pogoršati simptomi srčane slabosti.


SEME GROŽĐA

Za šta se upotrebljava seme grožđa?  Grožđe i crno vino se smatraju odgovornima za čuveni »francuski paradoks« koji ukazuje na mali procenat infarkta u Francuskoj uprkos visokom procentu zasićenih masti koje koriste u ishrani (svinjsko i goveđe meso). Za razliku od njih Nemci koji konzumiraju pretežno pivo, a hrane se na isti način, nisu zaštićeni od neželjenih srčanih komplikacija. Ovo se objašnjava redovnom upotrebom crnog vina, koje je bogato polifenolima, flavonoidima, proantocijanidinima... Mediteranska dijeta je bogata flavonoidima i polifenolima (grožđe i drugo voće i povrće, vino, maslinovo ulje- nezasićene masne kiseline, celo zrno- integralni proizvodi, riba...).Ekstrakt semena grožđa sadrži koncentrovane najefikasnije materije iz grožđa, koje štite krvne sudove od oštećenja, jačaju kapilare, sprečavaju oksidaciju masti i nastanak infarkta srčanog mišića. Takođe, ekstrakt semena grožđa stabiliše venske krvne sudove i smanjuje rizik za razvoj proširenih vena. Seme grožđa smanjuje aterosklerotske plakove- nakupine masti na zidovima krvnih sudova i doprinosi “otpušavanju krvnih sudova”. Smanjuje rizik za oštećenja očnih struktura, i mogućnost razvoja makularne degeneracije i katarakte. Grožđane dijete se koriste za detoksikaciju, tj.pročišćavanje celog organizma.

Kako deluje seme grožđa?  Ekstrakt semena grožđa ima sledeća dejstva: Antioksidantno- sprečava oštećenja ćelija nastala pod dejstvom “slobodnih radikala”, zračenja, hemikalija...; Štiti srce i krvne sudove, sprečava aterosklerozu (nakupine masti na zidovima krvnih sudova, koje sužavaju krvni sud);  Sprečavaju oksidaciju masti, naročito LDL “lošeg holesterola”;  Smanjuje mogućnost za nastanak infarkta;  Stabiliše oslabljene krvne sudove kod proširenih vena, smanjuje otok i upale;  Smanjuje oštećenje očnih struktura- makularna degeneracija i katarakta;   Kontrola dijabetesa i komplikacija dijabetesa.

Šta kažu naučna istraživanja?  Studijama je potvrđeno da hronična upotreba crnog grožđa i njegovih proizvoda smanjuje pojavu oboljenja srca i krvnih sudova.  Utiče na smanjenje nivoa masti u krvi i sprečava začepljenje krvnih sudova, tj. nastanak tromba. Prema preliminarnim rezultatima ekstrakt semena grožđa ne utiče na krvni pritisak. Prema nekim istraživanjima sastojci semena grožđa povoljno utiču kod problema sa vidom. Boju grožđu daju pigmenti proantocijanidini, i oni su zaslužni za jači antioksidativni efekat crnih i crvenih sorti grožđa u odnosu na bele. Smatra se da crno vino sadrži 10 puta više flavonoida od belog vina. Ekstrakt semena grožđa deluje antioksidativno- sprečava oštećenja ćelija organizma, sprečava oksidaciju masti, i slepljivanje krvnih ćelija-tromb. Ovi efekti imaju povoljan uticaj na sprečavanje nastanka i razvoj srčanih oboljenja i ateroskleroze-začepljenja krvnih sudova. Prema nekim istraživanjima ekstrakt semena grožđa pokazuje bolje zaštitno dejstvo na ćelije od kombinacije E i C vitamina. Proantocijaniidni mogu zaštititi normalne ćelije od oštećenja izazvanih duvanom ili hemoterapijom. Ispitivana je i njihova upotreba u smanjenju oštećenja koja nastaju kao posledica predoziranja nekim lekovima. Sastojci semena grožđa sprečavaju rad enzima koji razaraju kolagen, elastin, hijaluron i druge tkivne strukture. Na ovaj način usporavaju se procesi starenja i razgradnje tkiva. Prema rezultatima jednog nemačkog istraživanja ekstrakt grožđa u poređenju sa placebom posle 6 nedelja terapije, je pokazao smanjenje natečenosti nogu, bolova i subjektivnog osećaja teških nogu, kod pacijenata sa hroničnom venskom insuficijencijom.
Ekstrakt semena grožđa je nekoliko puta jači antioksidans od C i E vitamina.

Kako se uzima seme grožđa?  Da zaštitite organizam od oštećenja „slobodnim radikalima“, potrebno je uzeti 25-150mg standardizovanog ekstrakta (40-80% proantocijanidina) 1-3 puta dnevno.

U kojim slučajevima se ne sme koristiti seme grožđa?  Grožđe ne treba da koriste dijabetičari zbog povećanog sadržaja šećera.

Koja neželjena dejstva mogu da se jave pri primeni semena grožđa?  Ekstrakt semena grožđa se dobro podnosi. Povećan unos grožđa i suvog grožđa može ispoljiti laksativno dejstvo. 

Sa kojim lekovima istovremeno ne treba primenjivati seme grožđa?  Nisu poznate interakcije sa lekovima.

Napomena:  Iako se godinama daje prednost crnom vinu, zbog prisustva proantocijanidina- pigmenta koji imaju jako zaštitno dejstvo na srce i krvne sudove, neka istraživanja pokazuju da i bela vina imaju dobra antioksidativna svojstva. Ne preporučuje se više od 2 čaše vina dnevno.


KURKUMA - curcuma longa

Kurkuma je jedan od najviše korišćenih začina u istočnjačkoj kuhinji a istovremeno je i važan sastojak u ajur-vedskim preparatima za šećernu bolest, bolesti krvi i krvnih sudova, kožne bolesti i bolesti disajnih organa.
Kao začin, kurkuma se najčešće koristi za pripremu pilava (pulao) kome daje predivnu, zlatno žutu boju i prefinjen miris i ukus, a istovremeno neutrališe sluzasta i slatka svojstva pirinča. Obavezan je sastojak u pripremi svih vrsti mahunarki (dal) jer pomaže varenju i usvajanju belančevina i sprečava nastajanje gasova i nadutosti.
Kurkuma je osnovni sastojak mešavine začina za kari i boja karija potiče upravo od nje. Ako se povrće kuva na ulju u kome je proprženo malo kurkume ili karija, njegova hranljiva vrednost značajno će porasti jer će se biološki vredne materije iz začina upiti u hranu i znatno doprineti varenju, upijanju i usvajanju tog obroka.
I narodna medicina i savremena nauka puni su hvale za kurkumu. ajur veda objašnjava lekovitost kurkume time što ona poseduje ljut, gorak i opor ukus i zagrevajuću energiju (ušna virija). Prema ajur-vedi, ljut ukus ubija klice i parazite, uništava naslage sluzi, masti, lepljive toksine, podstiče krvotok i ceo proces varenja hrane. Gorak ukus je najbolje sredstvo protiv trovanja, kožnih i krvnih bolesti, svih vrsta upala i groznice. Takodje uklanja taloge i lepljive toksine, čireve, salo, znoj, gnoj, svrab, čisti majčino mleko, matericu i uterus.
Opor ukus steže i zaceljuje - zaustavlja unutrašnja i spoljnja krvarenja, jača zube i desni, pomaže zaceljivanju rana, zaustavlja dijareju i dizenteriju. Ušna virija zagreva telo i uklanja krutost u zglobovima i mišićima, podstiče metabolizam, čisti šrote (energetski kanali - u kineskoj medicini zovu se meridijani) i pojačava sjaj kože.
Zbog svih ovih svojstava, kurkuma se u ajur-vedi koristi kao sredstvo za lečenje kožnih i krvnih bolesti, bolesti usta, grla i nosa, za rastakanje šlajma i gnoja u plućima, kod probavnih problema i za obnavljanje crevne flore, za regulisanje mesečnog ciklusa, uništavanje cisti i tumora na jajnicima i materici, protiv mastitisa, za čišćenje limfe, protiv dijabetesa, gojaznosti i holesterola.
U kineskoj narodnoj medicini kurkuma se vekovima koristi pre svega za meridijane slezine, jetre i želuca. Kinezi je koriste za čišćenje i jačanje krvi, smanjenje visokog krvnog pritiska, za uklanjanje stagnatnog čija (Či - vitalna energija) i bolova koji nastaju usled stagnantnog čija. Oni je smatraju dobrom biljkom za žene jer stimuliše uterus i uklanja menstrualne zastoje prouzrokovane manjkom energije.
Unani je ime za tradicionalnu persijsku medicinu. Unani je hiljadama godina služio kao most izmedju Istoka i Zapada - izmedju ajur-vede i starogrčke medicine. U ovom sistemu turmerik je prvorazredno sredstvo za sve poremećaje krvi, jer čisti, stimuliše i stvara krv. Unani medicina klasifikuje biljke u četiri stepena, po njihovoj snazi. Smatra se da kurkuma poseduje suvoću i toplinu od tri stepena.
Kahuna na havajskom jeziku znači “Poznavaoc lišća”. Ovi celitelji turmerik koriste za cedjenje soka koji stavljaju u uši radi uklanjanja bola ili u nos (protiv sinusitisa). Na Havajima se kurkuma zove olena i takodje se koristi za lečenje plućnih bolesti i bronhitisa. Kao i u Indiji, tako i ovde prah kurkume koriste za pravljenje paste kojom se leče kožne bolesti.
U brazilskoj narodnoj medicini turmerik se koristi za zaustavljanje krvarenja i kao moćan protiv-otrov kod ujeda zmija otrovnica.
 Običaji i legende vezani za turmerik: U Indiji se veruje da kurkuma poseduje energiju Božanske majke - Mahalakšmi i stoga se ona koristi u različitim ritualima i kao talisman. Tokom Raminog Carstva (Treta juga) kurkuma se koristila u obredima posvećenim Suncu (kao božanstvu). I danas mnogi ljudi u Južnoj Indiji nose oko vrata kuglice od sušenog korena kurkume, kao amajliju. Oni veruju da ih to štiti od zlih duhova i donosi im zdravlje i uspeh. I na Havajima se kurkuma koristi i kao hrana i kao lek i za bojenje tkanina i u rituale.

Šta kaže Zapadna nauka?  Glavni aktivni sastojak u kurkumi je žuti alkaloid kurkumin. Laboratorijska istraživanja korena kurkume u 95% slučajeva usmerena su na istraživanje delovanja kurkumina. Medjutim, kurkumin čini samo 4% od ukupne mase korena. Najveći deo mase čine složeni ugljeni hidrati (70%) a zatim slede proteini (7%), minerali (4%), esencijalna ulja (4%) i oko 1% smola. Ostatak otpada na vitamine i druge biološki aktivne supstance.

Ono što je važno, detaljna istraživanja su otkrila da koren kurkume sadrži nekoliko stotina biološki aktivnih molekula (prema jednoj bazi podataka 326) od kojih su 20 antibiotici, 14 su antikancerogeni, 12 su antitumorni, 12 protivupalni i 10 su antioksidanti. Iz ovoga se najbolje vidi zašto ajur veda uvek insistira na upotrebi čitave biljke (ili njenog organa - ovde rizoma) a ne koristi izolovane aktivne supstance, kao što to čini zapadna nauka. Samo koren kurkume sadrži aktivnih supstanci kao jedna mala apoteka! Ali za razliku od apoteke, Priroda je ovde tako rasporedila koncentraciju ovih molekula da oni deluju bez ikakvih štetnih efekata, već svaki od njih pojačava i podstiče dobrobiti ostalih.

Kako koristiti turmerik?  Narod kaže: Bolje je sprečiti nego lečiti. Redovna upotreba lekovitog i začinskog bilja u svakodnevnoj ishrani, odlična je u preventivne svrhe. Kurkuma se svakoga dana može koristiti kao začin za jelo, bilo da su u pitanju slana ili slatka jela. Kod ozbiljnijih zdravstvenih problema sigurno je potrebno učiniti mnogo više nego prosto koristiti kurkumu, jer ona je sredstvo srednje snage. Ipak, u odredjenim slučajevima, kao prva pomoć ona može napraviti malo čudo. Evo nekih jednostavnih saveta:

·  Kod upale grla: U pola šolje vruće vode rastvorite kašičicu kurkume (5 grama) i kašičicu soli. Više puta dnevno grgljajte ovim rastvorom i upala će brzo proći.
·  Kod upale nepca: Pomešajte kašičicu kurkume i kašičicu meda. Dobro izmešajte dok se ne napravi gusta i lepljiva pasta. Ližite ovu pastu sve dok se ne istroši čitava količina. Ovo je odlično sredstvo za upale u usnoj duplji.
·  Protiv dijareje: Pomešajte pola kašičice kurkume i pola kašičice mlevenog indijskog kima sa šoljom svežeg kiselog mleka.
·  Kod manjih kožnih bolesti: U šolju vrućeg kravljeg ili kozjeg mleka dodajte pola kašičice kurkume i pola kašičice nerafinisanog šećera od trske. Dobro izmešajte i pustite da se prohladi. Popijte mlako, isključivo na prazan stomak - uveče pre spavanja i ujutro natašte. Kod suvog ekcema pomešajte kurkumu i ghi, pa tu pastu mažite dva puta dnevno na obolelo mesto. Kod vlažnog ekcema umesto ghija koristite med.
·  Kod povreda i rana: Kod povreda izazvanih padom, saobraćajnim udesom, ranjavanjem ili na drugi način, pomešajte dve kašičice kurkume, dve kašičice ghija i šolju vrućeg kravljeg ili kozjeg mleka. Kada se ovo popije, zaustavlja se i unutrašnje i spoljašnje krvarenje a rane brže zaceljuju.
·  Kod posekotina: Ako ste posekli prst, sipajte kurkumu u šoljicu za kafu i zatim uronite posečenei deo i čvrsto ga pritisnite uz zid suda. Čak i duboke posekotine reaguju u roku od nekoliko minuta. Ako je posekotina ili rana na nekom drugom mestu, sipajte prah kurkume direktno na ranu i prekrijte lakom gazom. Idealno je ako pri ruci imate i prah trifale ili nima - tada dodajte i te sastojke. U većini slučajeva rana će zarasti čak i bez ožiljka.

Boswellia Serata
- drvo, koje raste uglavnom u Indiji, a za lečenje se koristi ekstrakt iz kore ovog drveta
- sadrži visoku količinu kiselina Boswellia, koje ublažavaju procese upale, obnavljaju vene pogođene upalom i poboljšavaju cirkulaciju krvi i hranjenje pogođenog tkiva.
- ima pozitivno dejstvo na hemoroide
- pozitivno deluje kod ublažavanja simptoma osteoatritisa
- ima sedativno dejstvo
-  ublažavanje bolova, smanjenje edema, uklanjanje jutarnje ukočenosti i poboljšanje       pokretljivosti zglobova.
-ima pozitivno dejstvo i kod upale mišića i tetiva.


Lekovita svojstva lista masline (Olea europaea L.)
Interesovanje za primenu lista masline u prevenciji i terapiji bolesti poraslo je tek u skorije vreme, iako je to tradicionalni lek koji se vekovima koristi. Glavni sastojak za koji se, uglavnom, vezuje farmakološko dejstvo je oleuropein, koji pripada grupi piridoidnih monoterpena, a prisutni su i triterpeni uključujući oleanoličnu i masliničnu kiselinu, flavonoidi (luteolin, apigenin, rutin) i halkoni (olivin i olivin diglukozid). Zahvaljujući svom sastavu, list masline se svrstava u red najmoćnijih prirodnih antioksidanasa. U narodnoj medicini, koristi se za jačanje odbrambene sposobnosti organizma, za lečenje različitih infekcija, kod bolesti srca i krvnih sudova, reumatizma, gihta, šećerne bolesti i 'groznice'. U novije vreme, mnogobrojne studije na eksperimentalnim životinjama pokazuju njegovo hipoglikemijsko, hipotenzivno, antiaritmijsko, vazodilatatorno, kao i spazmolitično dejstvo na glatku muskulaturu creva, ali i antibakterijsko, antivirusno i antiinflamatorno dejstvo. U prilog primeni maslinovog lista ide i biološka raspoloživost njegovih polifenolnih sastojaka, koji se brzo resorbuju u gastrointestinalnom traktu i u značajnoj meri su prisutni u cirkulaciji. Svakako ostaje da se eksperimentalno dobijeni rezultati potvrde u kliničkim studijama.

LECITIN

Za šta se upotrebljava lecitin?  Lecitin se koristi za smanjenje triglicerida (kod ateroskleroze), za sprečavanje suženja krvnih sudova i nastanka infarkta i šloga. Koristi se i kod masne jetre, ciroze, a koristan je i kod gojaznosti i zloupotrebe alkohola, jer stimuliše metabolisanje masti i sprečava njihovu akumulaciju u jetri. Pošto hrana koju jedemo uglavnom sadrži previše masti, lecitin je koristan za lakše metabolisanje masti. Lecitin reguliše varenje, smanjuje osećaj nadutosti. Koristi se za poboljšanje sna, kod zaboravnosti, poboljšava usvajanje vitamina rastvorljivih u mastima, kod bolova u zglobovima i mišićima. Koristi se i kod mršavljenja, jer utiče na poboljšanje metabolisanje masti. Primenjuje se kao pomoćno lekovito sredstvo kod Alchajmerove bolesti, bipolarnog poremećaja, tardivne diskinezije (drhtanja)...

Kako deluje lecitin?  Lecitin deluje kao emulgator masti, i na taj način omogućava lakše matabolisanje i sprečava nakupljanje masti na zidovima krvnih sudova, u jetri, taloženje u masnom tkivu. Lecitin deluje na stimulaciju centara za memoriju, jer učestvuje u jedna njegova komponenta inozitol učestvuje u građi moždanih ćelija. Deluje na smanjenje ili potpuno uklanjanje bolova u zglobovima, kad se može koristiti i u znatno većim dozama. Neophodan je za pravilno funkcionisanje ćelijskih membrana, koje moraju biti propustljive za hranljive materije, a u isto vreme nepropustljive za štetne materije. Poboljšava apsorpciju vitamina rastvorljivih u mastima (vitamin A, D, E). Jedan od sastojaka lecitina holin, je sastvani deo acetilholina, neurotransmitera (prenosnika signala između nervnih ćelija) koji omogućava mentalne funkcije.

Kako se uzima lecitin?  Lecitinom su bogati soja i žumance, a proizvodi ga i jetra. Prirodan je sastojak hrane i ćelija u organizmu, pa nema štetnih dejstava iako se uzmu veće doze od uobičajenih. Koristi se za regulaciju masti u krvi u dozama od 500-1000mg dnevno, kod neuroloških poremećaja čak i 5g i više dnevno. Uzima se sa jelom

 


Kako nabaviti proizvod?


FLP store in Ireland


FLP store in Spain

FLP store in Netherlands



FLP store in Luxembourg
FLP store in Greece
FLP store in Australia
FLP store in Northen Ireland
FLP store in Canada
FLP store in United Kingdom

FLP store in USA

FLP store in Belgium

 

Нема коментара:

Постави коментар